Home / Vijesti / ISTINSKI HEROJ: Emotivno oproštajno pismo bratu koji je spašavao život prijatelja…

ISTINSKI HEROJ: Emotivno oproštajno pismo bratu koji je spašavao život prijatelja…

Sve je počelo rano jutros u 2.28 sati kada je Policijskoj upravi Novo Sarajevo dojavljeno da su u korito rijeke Miljacke na Dolac-Malti upale dvije osobe. Kako Avaz saznaje jedan od nestalih Aldin Mulić (28). To je primijetio konobar “Argelinija” Irhan Fočo (24) koji je odmah za njim skočio u vodu i od tada im se obojici gubi svaki trag. Emotivnom porukom brat Irhana Foče se oprostio od brata…  Čovjek poslije ove poruke ne može ostati ravnodušan. Pročitajte emotivnu poruku nastradalom bratu : Hej brate, kako si mi?

Čujem da si upao u rijeku spašavajući prijeteljev život i izgubivši svoj. Upao si u mutnu rijeku, prljavu rijeku. Čujem da si se davio i borio u vrtlozima rijeke, natapao se u prljavoj, nabujaloj vodi čekavši da neko skoči za vama kao i ti za svojim prijateljem. Nisi dočekao, doplivao si do Bosne, do Viskog. Čekajući da reaguju. Čekajući da naši počnu da vas traže, smisljajući razne razloge zašto ne ući u vodu i pored sve te opreme kojom raspolažu. Tužno. Ti si bez razmišljanja, bez ijednog čamca ili prsluka skočio, zar ne?

Nije ni Miljacka mutna, koliko je mutna naša država, ako je mogu tako nazvati. Nisu vrtlozi u Miljackoj jaki, kao ni njena struja koliko je jak strah ljudi zakoračiti u istu. Ti nisi imao tog straha, niti si imao predrasudu šta će se desiti.

Znaš, otkrit ću tajnu. Ti si toliko velikog srca, duše, da bi skočio za njim iako bi znao šta te čeka. Možda si i znao da nećeš uspjeti, možda i ne. Nebitno više. Tebe nema više fizički pored nas, ali si više nego ikad prisutan u našim srcima, našim dušama, našim mislima i našim pričama. Znaš, pričaju o tebi, ali im dozvoljavam da pričaju.

Jer pričaju sve pozitivno o tebi, pričaju istinu. Pričaju o tvom drugarstvu, prijateljstvu, pomaganju, zezanju i učenju svih nas.Ali dao si nam svima važnu lekciju, koji je mnogi nisu naučili opet, a vjerovatno i neće nikad. Dao si nam lekciju šta znači biti prijatelj, brat. Hvala ti na tome. Heroju naš. Ponosu naš. Sad ustanem kad se spomene ime, jer si zaslužio i više a to je najmanji gest poštovanja koji sada mogu pokazati. Plivaj brate u čistim rijekama onog svijeta, uživaj punim plućima i čuvaj nas sve kao što si to do sad radio. Neka ti dragi Allah podari lijep Džennet, a porodici i prijateljima sabura. VOLIM TE PUNO!! !

Često smo sasvim obuzeti takozvanim „svjetovnim preokupacijama“ pa želimo biti hvaljeni i na dobrom glasu, a ne da nas se kritizira ili kudi, a zbog toga postanemo puni bojazni. Potreban nam je integritet – da na temelju svoje mudrosti (a ne samo slijepe odanosti) znamo što je dobro i ljubazno, i da se toga držimo bez obzira što bilo tko u našoj okolini mislio ili radio. Potrebno nam je samopoštovanje utemeljeno ne na nekim površnim preokupacijama kao što su naš ugled ili vole li nas ljudi ili ne, već utemeljeno na kvalitetama koje razvijamo u svom umu – utemeljno na našoj ljubavi, dobroti, suosjećanju, mudrosti itd. To je ono zbog čega se osjećamo dobro u svojoj koži i sada i u vrijeme smrti.

Ako zamislimo kako će izgledati kad sve izgubimo – svoje tijelo, svu imovinu, karijeru, prijatelje, čak i svoje najbliže koji su na neki način opravdavali naše postojanje – što bismo voljeli da nam ostane? Je li u tom trenu važno što su drugi očekivali od nas? Ili je važnije da smo mi pokušali živjeti u skladu s vlastitim najvišim idealima? Ako je netko od vas nedavno izgubio svoj posao, zdravlje ili voljenu osobu, je li ovo bilo istina u vašem iskustvu?

Kad meditiramo na svjesnost o smrtnosti, mislimo kako će biti kad izgubimo SVE, cjelokupnu infrastrukturu svog života, uključujući naše prijatelje, sve stvari, čak i svoje tijelo. Ovo može imati dramatičan učinak na naš um jer dolazimo u izravan dodir s istinom. Ali ponekad mislim da može biti dosta moćno meditirati na gubljenje jedne po jedne stvari. Možete početi zamišljajući da ste dobili otkaz s dugoročnog posla i možete zamisliti sve što prati takvu situaciju, kao što je kad vas zbog toga sažaljevaju ili ogovaraju iza leđa i zapravo nemamo više ništa zajedničkoga s ljudima s kojima smo proveli najveći dio svog radnog vijeka. Možete zamisliti da vam umre najbliži životni suputnik, roditelj ili dijete. Možete zamisliti da ste izgubili zdravlje. Što je najvažnije u tim trenucima, što vas štiti od boli, što vam ostane, što želite da vam ostane?

error: